POVIJEST TAMBURAŠKOG I PROSVJETNOG DRUŠTVA ZORA
Glazba je bila dio života Prilišćana i u ranijim vremenima, o čemu su svjedočili Janko Erdeljac, stariji i mlađi, čiji su preci bili gajdaši i guslari. Organiziranije djelovanje počinje 1925. godine, kada su napredni mještani uz pomoć obrtnika osnovali Tamburaško i prosvjetno društvo "Zora". Posebne zasluge za osnivanje društva, a također i za uspješan rad, imao je vrijedni učitelj Aleksandar Salinger. Među mještanima je provedena akcija, tijekom koje su prikupljena sredstva za kupnju najosnovnijih instrumenata. Tamburašku sekciju vodi kapelnik i tamburaš Janko Erdeljac "Šnajdar", a među prvim i najpoznatijim tamburašima spominju se: Franjo Erdeljac-Pilica, Josip Boljkovac-Iveć, Janko Erdeljac, Franjo Šubašić, Anton Skube, Josip Pavičić, Nikola Bendeković i drugi. Često su svirali i izvan Prilišća. Društvo je tada bilo nositelj kulturno-prosvjetnog rada a djelovalo je u četiri sekcije s posebnim stvaralačkim zanosom.
Nakon utemeljivanja Dobrovoljnog vatrogasnog društva - "Zora" djeluje u njegovom sastavu. U zapisnicima s godišnjih skupština redovno nailazimo na izvješća "pročelnika tamburaške sekcije" Janka Erdeljca, koji je zadovoljan djelovanjem tamburaša, ali uvijek iznosi primjedbu kako nemaju dovoljno tambura i moli da im se odobre sredstva za njihovo održavanje i kupnju novih instrumenata. Društvo im je željelo pomoći, ali nikada nije bilo dovoljno novaca, jer su uglavnom trošena na izgradnju Vatrogasnog doma. Na redovnoj glavnoj skupštini DVD-a ,održanoj 2. veljače 1939. godine u Prilišću, pročelnik izjavljuje, "da imade devet članova, a četiri tambure, da je berdo u vrlo slabom stanju, pa se treba bezuvjetno popraviti, da u blagajni imade pet dinara, ostalo je utrošeno na žice i popravak tambura, da novac u tamburašku blagajnu - koja se vodi posebno - ne dolazi niotkuda osim dobrovoljnih priloga, a tih je vrlo malo..." Sredstva su odobrena (500 dinara) ali tijekom rata nije bilo mnogo mogućnosti za sviranje, pa je i "Zora" prestala djelovati.
Gradnjom doma i dogradnjom pozornice ponovno su stvoreni osnovni uvjeti za djelovanje Tamburaško i prosvjetnog društva "Zora", pa je 1936.godine stvorena i Dramska sekcija ("Diletantska"), koju je kao pročelnik vodio Nikola Bestić i koja je brojila petnaest članova. Izvodila je skečeve i recitacije. Već 1937. godine imala je tri nastupa, slijedeće godine pet nastupa, a 1939. i 1940. godine po četiri nastupa. Svestrani i vrlo poduzetni pročelnik prikuplja kazališne komade, kako zapisano u izvještaju na godišnjoj skupštini, između ostalih: "Kameni svatovi", "Seljačka buna - Matija Gubec", "Badnjak male prodavačice", "Posuđena obitelj", "Njih troje", "Bračna bura", "Strah od štakora", "Tri želje", "Junaci", "Krijumčari", "Julka ciganka", "Krštenje mošta", "Provalnik", "Trostruka ženidba", "Nespretni prasac", "Janko kao bogataš" i još mnogo kazališnih komada koji se ne mogu izvesti bez veće pozornice, kazao je pročelnik Bestić. Mnogo volje i htijenja trebalo je za izvođenje ovih komada po seoskim vrtovima, na sagrađenim drvenim pozornicama i to stalno na drugom mjestu. Zimi su ponekad dobili prostor u školi. Ali, posjetioci su pušili, pa je učitelj zabranio. Bolji uvjeti za kvalitetan rad stvoreni su izgradnjom vatrogasnog doma 05.07.1936. godine, kada je stavljen pod krov.
Ali pročelnik Diletantske sekcije nije bio previše zadovoljan ovakovim uvjetima rada, pa je na vatrogasnoj skupštini 1939. godine podnio izvješće, rekavši da se je "ove godine nastupilo pet puta, a izvelo šest kazališnih komada, koji su potpuno zadovoljili, napose onaj božićni, koji je mnogima izvabio suze na oči. Makar su svi predstavljači novi i mlađe dobi, ipak se ne bi bojao s njima izvesti i teže i veće komade, kad bi pozornica odgovarala svim zahtjevima. Ali pomanjkanje prostora, neimaština kulisa i garderobe toliko nam veže ruke, da se moramo ograničiti na male komade,.." Ipak, u ormaru knjižnice (koja u Domu DVD djeluje od 1938.g.) tada se je nalazilo 66 kazališnih komada, a u gaderobi tridesetak "predstavljačkih" artikala sa odjećom, pa je bilo moguće pripremiti i "Neželjenog zeta". Među inim diletantima bili su i mali glumci Josip Boljkovac-Iveć i Franjo Pavlaković, a sekciji su mnogo pomagale i kćeri učitelja Aleksandra Salingera.
Između dva svjetska rata članovi sekcija su nastupali i na smotrama, koje su održavane u Bosiljevu, Novigradu i drugdje, a primani su uvijek s radošću.
Jedan od onih koji su najviše zadužili Prilišće i Prilišćane svakako je bio učitelj Aleksandar Salinger, koga i danas mnogi pamte. On je l5. kolovoza 1938. godine obavijestio članstvo DVD-a da osniva Pjevačku sekciju "Zore" i pozvao ih da im se pridruže. Cilj mu je bio njegovanje narodne pjesme u polifonom stilu (dvo-četveroglas). Prve je godine sedamnaest članova nastupilo dva puta, a 1939. godine više puta, pa i prilikom dočeka bana Ivana Šubašića u Vukovoj Gorici. Među članovima sekcije su i Janko i Franjo Erdeljac, Nikola Bendeković, Josip Boljkovac i drugi. Podnoseći izvješće na godišnjim skupštinama pročelnik pjevačke sekcije navodi da će se i dalje gajiti notalno pjevanje i posvetiti više pažnje teoretskoj naobrazbi članova. Nažalost, rat je prekinuo rad ove sekcije, jer su pjevači odlazili u vojsku, a njihov je voditelj u travnju 1940. godine premješten iz Prilišća.
Okružnicom vatrogasne župe iz svibnja 1940. godine zabranjuje se "do daljnjega" održavanje vatrogasnih vježbi, što je značilo i zabranu okupljanja oko kulturno-umjetničkog društva. Za vrijeme II svjetskog rata prekinuto je djelovanje sekcija. Međutim, mještani pamte da su se u Donjem Prilišću i dalje okupljali članovi sekcija i nastavili vježbati.
Nakon rata češće se pokušavalo oživjeti kulturno-umjetničku djelatnost. Ubrzo nakon rata počeo je djelovati pjevački zbor, kojega je vodio Viktor Rukavina, poznat po sviranju orgulja, ali i po kulturnom djelovanju među djecom, mladeži i odraslima u Prilišću i Vukovoj Gorici. Ubrzo je oživljena kulturno-umjetnička djelatnost u okvirima Dobrovoljnog vatrogasnog društva, koju je obnovio tadašnji učitelj Vilko Bezjak. Jedna od sekcija - "diletantska"- nastupila je (vjerojatno 1949.g.) na smotri mladih tadašnjeg Kotara Karlovca s predstavom na tematiku vezanu uz II svjetski rat i plasirala se među najuspješnije grupe.
O oživljavanju kulturno-umjetničke djelatnosti svjedoči i zapisnik sa sastanka DVD-a Prilišće, održanog 13. prosinca 1958. godine, na kome je Ivan Skube imenovan za pročelnika tamburaške sekcije, koju treba obnoviti. Ponovo je počelo okupljanje tamburaša i održavanje zabava na kojima su oni svirali. Bili su to braća Ivan i Josip Skube, Franjo Šubašić, Josip Žunić, Josip Haramić (Sortov) i drugi. Uz pomoć Janka Erdeljca mnogi mladi tada su naučili svirati tambure, a dramsku i pjevačku sekciju zamijenili su učenici osnovne škole koji su za praznike priređivali priredbe u Vatrogasnom domu. S djecom, ali i s mladeži i odraslima, u to je vrijeme radila Danica Mohorić (Štajduhar). Pored priredbi povremeno su održavane i kinopredstave u Vatrogasnom domu, koje je organiziralo Sveučilište iz Duge Rese.
Međutim, odlazak mladih na školovanje i zapošljavanje odraslih u okolnim i udaljenijim gradovima učinilo je svoje i kulturno-umjetnička djelatnost u Prilišću polako zamire.
Pa ipak, povremeno se sastajala grupa tamburaša, izvlačila stare tambure da bi svirala, makar za "svoju dušu" i za štovatelje lijepih običaja, želeći znanje prenijeti mladima... Uvijek je bila presudna volja i želja ljudi ovoga podneblja za boljim i naprednijim življenjem.
(Izvor: Knjiga Prilišće, Kupa ljudi i tri sela - Vesna Cunić i Marko Trpčić; Zapisnici sa sastanaka društva od 1925.-1941. g.)
GODINE 1994. OBNOVILI SMO RAD DRUŠTVA
Obilježavajući 450. obljetnicu Prilišća, tamburaši i plesači ponovno su obukli stare narodne nošnje, "uštimali" svoje tambure i izveli "poljku", domaći ples "hrvacku" i "seljančicu" i tako pokazali da sve ono što čini Prilišće posebnim i drugačijim, njegova kultura i njegov način života, nisu prepušteni zaboravu, da i dalje žive i da još nije kasno da ih očuvamo za budućnost.
Naš prvenstveni cilj je očuvanje naše kulturne baštine. U društvu djeluju sekcije: tamburaška, folklorna, povijesno-literarna, etnografska i likovno-oblikovna. Ponavlja se zanos. Počinje uvježbavanje programa. Traže se “kiklje”. Nakon vrijednog nastupa za 450-tu obljetnicu Prilišća, nižu se novi nastupi. Obnovljene nošnje i zaboravljenu svirku tambura mještani doživljavaju s puno emocija. Stižu pisma podrške iz Kanade i Amerike, a riječi podstreka i pohvale sa svih strana. Posebno smo podržani od prijateljskih KUD-ova. Toplo primljeni na svim nastupima. Često “pobrali” veći pljesak od ostalih učesnika. (Mnoga društva ponavljaju isti program - a naš program je osebujan). Uvježbavamo samo izvorni program našega kraja, plesove i pjesme. Probe se održavaju uglavnom subotom uvečer u prostorijama DVD - Prilišće.
NAŠI NASTUPI I NAŠI GOSTI
Tijekom dosadašnjeg rada imali smo pedesetak vrlo uspješnih nastupa u Prilišću, Karlovcu, Duga Resi, Generalskom Stolu, Severinu, Bosiljevu, Ribniku, redovito u povorci za “Dane piva”. Ugostili smo u našem domu i izveli program za voditelja američke misije na Hrvatskom vojnom učilištu “Petar Zrinski”, generala Richarda Griffittsa, njegove suradnike i goste, za višestrukog slavodobitnika viteške Sinjske Alke Ognjena Preosta, na promociji knjige Prilišće – Kupa, ljudi i tri sela, gosti su nam bili: predsjednik Matice Hrvatske dr. Josip Bratulić, dr. Milan Kruhek (Institut za suvremenu povijest), visoki dužnosnici naše Županije, grada Karlovca, Hrvatska vojske...itd).
U Prilišću su nastupili KUD “Mostanje”, KUD “Turanj”, pjevački sastav “Karlovčanke”, posebno zapaženi ansambli svjetskog glasa KUD “Matija Gubec” i KUD “Turopoljac”, a KUD “Željezničar” s vokalnim solistom Mirom Dragićem imao je samostalni koncert.
Preko 30 godina prikupljamo stare fotografije i predmete za stalnu etnografsku izložbu - Zavičajni muzej, 1984. godine izgradili smo prostor i pripremili panoe, da bi konačno tek 1994. godine zbirka bila otvorena. Izradili smo prospekt našega kraja, koji je u Canadi i Americi primljen s posebnim zanimanjem, itd.
Sve smo učinili sami i sve troškove snosili smo sami!
KUPILI SMO:
Tambure za 21.820,00 kuna, harmoniku za 3.500,00 kuna, cipele za 2.912,00 kuna. Izradili smo 30 amblema i 100 zastavice. Tiskali smo 1500 članskih iskaznica i dr. A
NOVCE SU OSIGURALI:
Autori knjige “Prilišće - Kupa, ljudi i tri sela”, poklonili su 180 knjiga koje su prodane raznim pravnim osobama preko Žiro računa društva i tako osigurali 18.000,00 kuna za kupovinu osnovnih sredstava. Darovali su društvu 267 knjiga koje je društvo poklonilo raznim dobročiniteljima koji su pomogli uređenje Doma DVD, kapele u Gornjem Prilišću, igrališta, dali nasip za put do crkve i za put do groblja, pomogli u izradi elaborata i sanaciji kapele sv. Leonarda, sudjelovali u organizaciji obilježavanja 450 obljetnice Prilišća i drugo.
Pripomogli su i razni donatora, nešto Općina i Županija. Mnoge troškove snosili su članovi sami.
To, što smo učinili i dalje nas obavezuje.
KNJIGA O PRILIŠĆU
Poseban događaj bilo je obilježavanje 450-te obljetnice Prilišća sa zapaženim kulturnim programom. Prilog ovoj proslavi je izdanje knjige “Prilišće - Kupa, ljudi i tri sela”, koju smo u cijelosti pripremili sami i sami snosili troškove! Predstavljanje knjige bilo je u prepunom vatrogasnom domu uz program naših folkloraša a nastup najmlađih bio je posebno pozdravljen.
Organizirali smo nekoliko izložbi, te povećali etnografsku zbirku u Zavičajnoj zbirci.
Zapažene su bile izložbe karlovačkog umjetnika Željka Marekovića “Raspeća” i domaćih autora pok. Nikole Ladešića, s posebnom tehnikom, te akvareli Janka Šimunovića i Josipa Volovića, zatim izložba ručnih radova koje je organizirala Ana Žunić.
Na dan Sv. Leonarda 1999. godine u Prilišću su nastupili tamburaši KUD-a “Željeznicar” s vokalnim solistom Mirom Dragićem.
KAKO DALJE
Nažalost početni zanos kratko traje. Većina ulaže u rad društva mnogo truda, dobru volju, žrtvuje slobodno vrijeme, ali društvo se osipa…Dakako, odraz općeg stanja nije zaobišao niti ovaj kraj. Ljudi je na selu sve manje. Bezvoljni su. Opterećeni... Kada treba nešto učiniti na korist zajednici, opravdavaju se: “nemam vremena”!
Zato, sada moramo prepoznati i prihvatiti samo ostvarive ideje i postaviti realne ciljeve. Rad društva uskladiti sa stvarnošću, sačuvati ga budućim naraštajima i Hrvatskoj kulturnoj baštini. Rad društva osiguravat će stalni članovi, ali dobro su došli i povremeni članovi.
Program i ciljevi djelovanja naše udruge zasigurno mogu pozitivno utjecati na duhovnu i moralnu obnovu svih nas.
Svaki pojedinac prema svojim sklonostima ima priliku uzdići rad društva. Osim rada u folkloru, vrlo aktivne su i druge sekcije kroz koje obrađujemo povjesna zbivanja našeg kraja, prikupljamo etno-predmete, organiziramo radinice na kojima kreativnost pojedinaca ili grupe dopunjava našu skromnu blagajnu. Rado ćemo prihvatiti i druge ideje.
Nikola Volović, predsj.
