Radoslav Lopašić: Oko Kupe i Korane
Oko Novoga grada, Ribnika, Ozlja i Karlovca govore kajkavštinom (ikavci), te počeše nositi crne haljine, od kako se vraćaju ljudi iz Amerike, gdje po više godina borave, da steku novaca, kojima podižu kod kuće svoje gospodarstvo.
Nu kod Prilišćana i prema Bosiljevu nalazimo u govoru mnogo čakavštine, jer su ovi prije bili čisti čakavci (napose Prilišćani).
Rudolf Strohal: Uz Lujzinsku cestu
Prilišćani su donijeli iz svoje stare domovine u novu, svoje posebno čakavsko narječje, koje se sačuvalo uz neke promjene u produljenom Prilišću u Vukovoj Gorici do danas, dok je u Prilišću primilo podosta i kajkavskih osobina. U Rmanju odakle su oni došli, pisalo se u XV vijeku glagolskim pismom, kako nam pokazuju sačuvani glagolski spomenici iz Rmanja, kao od 28. studenog 1448., 1451. i 11. lipnja 1478. godine. Stoga je bilo Prilišćanima poznato glagolsko pismo, koje su zatekli u novoj domovini, i kojim je bio napisan otvoreni list, kojim su ih naselili knez Mikoluš Zrinski i Štefan Frankopan u Prilišću.
O priliškom govoru
Područje priliškog govora je stiješnjeno u uski poluotok, okružen nešto drukčijim govorima u Novigradu, Kučevicama, Ladešićima, te preko Kupe u Sloveniji, a povezan je sličnim govorom u Vukovoj Gorici i Prikuplju. Pojavljuje se u Rosopajniku i okolici.
Govor ima obilježje čakavsko-kajkavskog narječja ikavskog i ekavskog izgovora (belo mliko). Nova istraživanja su pokazala da ima puno više elemenata nego što su školske gramatike naučavale.
U rječniku čakavsko-kajkavskog govora Karlovačko-dugoreškog kraja Marinko Perušić, ubraja ga u prostor županije Gorice u 16. stoljeću.
Priliški govor u velikoj mjeri odolio je jezičnim promjenama. Zadržao je glas h i skoro uvijek naglasak na prvom slogu: debelka, a ne debelka.
Još nekoliko primjera:
Upitna zamjenica ča nije se održala ali zato su se zadržale upitno odnosne zamjenice, nač, poč, uč, zač.
Vlastita imena: Ane, Mare, Ive, Miko, Mikula gen. Aneta, Mareta, Iveta, Mikota, Mikule.
Deminutivi: Katićak, Anićak, Mikićak, Jankićak, lončićak, vozičak.
Prezent, treće lice jednine i množine: ji jidu; spi spidu; kopa kopadu; plete pletedu; vidi vididu.
Futur I: projt ću, ću projt; ću te navučit, ću ga ostrić, ćedu mu pomoć. Futur I je češće u upotrebi: ću divanit, ćeš moći, će tit projt.
Pomoćni glagol, niječni oblik glagola titi ili tit (htjeti); prvo lice jednine: neću tit divanit; treće lice množine: nete tit projt.
Riječi objavljene u Rječniku skupljane su više godina i još se uvijek skupljaju. Stoga je potrebno neke riječi i pojmove jasnije i opširnije objasniti. Cilj je ovaj puta bio prikupiti što više riječi i spasiti ih od zaborava. Dio riječi objavljen je u navedenom rječniku Marinka Perušića.
Neka ovi primjeri budu uvod u riječi kojima se sporazumijevaju Prilišćani, još rijetki kod kuće i u svijetu. A budućim generacijama neka ostanu u zalog jer, govor je najveće bogatstvo.
(Iz knjige: Prilišće-Kupa, ljudi i tri sela; Ana Žunić)
Kako sačuvati priliški govor? Jeli već izgubljen?
http://www.prilisce.hr/zanimljivo/prica-o-mostu.html