Od zaslužnih učitelja koji se pored svog redovnog rada zalažu i za napredak mjesta u kojem službuju i inicijatori su svih naprednih i vrijednih akcija, spomenimo Vladimira Radovanića, koji je u Prilišću na pragu ovog stoljeća.
Nasljeđuje ga Juraj Bubaš 1919. godine. Tada se osniva seljački zadružni pokret, koji zbog inflacije i drugih teškoća ne uspijeva, a osnovana Hrvatska seljačka zadruga Prilišće biva 1921. godine dokinuta.
Kada 2. listopada 1923. godine u Prilišće dolazi učitelj Aleksandar Salinger sa suprugom Štefanijom, (ostat će ovdje do početka rata) počinje neobično plodno razdoblje Prilišća.
Godine 1925. godine osniva se od mladih obrtnika "Tamburaško i prosvjetno društvo Zora" koje će kasnije imati tri sekcije. Kapelnik Janko Erdeljac ml. (naučio od Aleksandra Salingera note i sviranje orgulja), vodi grupu od osam tamburaša koji često sviraju i izvan Prilišća. Učitelj Salinger vodi pjevačku sekciju od 12 članova i četveroglasni mješoviti pjevački sastav, a Nikola Bestić, pročelnik je diletantske sekcije koja broji i do 15 članova, a izvodi igrokaze, skečeve, recitacije itd.
Povjereništvo "Hrvatskog radiše" u Prilišću, čiji su članovi bili tadašnji obrtnici, gostioničari i trgovci, omogućilo je u razdoblju od 1928. godine do II. svjetskog rata, odlazak na naukovanje po završetku pučke škole i opetovnice, za više od četredesetoricu mladića koji će postati majstori i poslovođe u poduzećima Duge Rese, Karlovca, Zagreba...
(Iz knjige: Prilišće-Kupa, ljudi i tri sela; Jurica Bestić i Josip Volović)