Vojnici u ratovima

Ovdje navodimo samo poznate činjenice o vojnicima i vojskama u našem kraju ili iz našeg kraja, na osnovi dokumenata, zapisa ili svjedočenja. Ne promatramo ih kao pobjednike, niti kao poražene, a još nam je manje namjera baviti se ideologijama iz kojih su proizišli ili kojima su pripadali pojedini vojnici...

Za turskih provala

Ubrzo po dolasku u ove krajeve godine 1544., knez Miklouš Zrinski, ban hrvatski i knez Štefan Frankopan određuju Prilišćanima: ...da imaju od naših zemal služiti, kad i kamo koli budu zapoved od nas imili, da imaju na četu ili na put pojti. Dakle, već onda stanovništvo mora "zamijeniti plug i motiku sabljom i puškom i vječno stražariti". Mnogo je stanovništva tada izginulo, mnogo u sužanjstvo odvedeno, a mnogi spas potražiše na drugoj strani Kupe.

Godine 1717. poginuli su gotovo svi muškarci iz Prilišća sposobni za oružje u četovanju na Turke.

Osim četovanja na Turke morali su stražariti u gradu, nositi na konju pisma i o Tijelovu davati vojničke počasti.

Za Napoleona

Godine 1792. započeše veliki ratovi koji su trajali do godine 1815. Dizala se čitava Europa kako bi ugušila francuske revolucionare.
Zato su i hrvatski staleži rado pomagali kralju u ratu s Francuzima, pa je puno pretrpio narod hrvatski od krvavih i dugih ratova, koji mu ipak ne doniješe slobodu, već ga još jače sputaše u teške okove kmetske.

I. svjetski rat

Godina 1914.: Narod u Prilišću je vrlo potišten, jer skoro svi muškarci do 42 godine pođoše u vojsku. Svagdje vlada silna skupoća.

Godine 1915. župnik Vjekoslav Špringer je zapisao: Rat koji je prošle godine započeo, nastavlja se velikom žestinom. Grmljavina topova sa talijanske granice čuje se ovdje već mjesec dana posve jasno.

Iste godine je raspisan natječaj za župnika u župi Prilišće, ali se nitko nije javio, vjerojatno zbog toga što je mnogo naših mlađih svećenika u ratu (43 njih).

Za I. svjetskog rata, na raznim je ratištima poginulo pet osoba iz Prilišća i po dvije iz Ladešić Drage i Vukove Gorice.

Nakon završetka rata zbog opasnosti od paleža i razbojstava, po odredbi tadašnjih vlasti, po dva susjeda morala su u svakonoćnu ophodnju duž cijelog sela, naoružani velikim drvenim batinama. Druga dvojica smjenila bi ih o ponoći i patrolirali bi do svitanja. Trajalo je to nekoliko poratnih godina.

Prilišćan - ordonans pri kraljevskoj vojsci.

Janko Boljkovac služeći vojsku u Beču, poslao je svojoj majci razglednicu, zapravo svoju sliku s još trojicom vojnika (dva iz Slovenije i jedan iz Primorja):

Beč, 5. I 1916. godine
Draga Mama! Danas sam primio od Vas kartu i čestitku k Novoj godini. Evo Vam šaljem moju sliku i jedan Primorac i dva Kranjca. Pozdravljam Vas i sve ostale. Zbogom Vaš nezaboravni sin Janko.

Dr Ivan Šubašić na Solunskom frontu
U vrijeme Prvog svjetskog rata mobiliziran je u Austrougarsku vojsku i sudjeluje u borbama na Drini 1914. godine. Nakon toga, poslan je na Istočno bojište. Stupivši u dobrovoljačke jedinice, sudjeluje u proboju Solunskog fronta.

Iz tog doba poznata je ova pjesma:

Pjesmu su izveli Preloški tamburaši na Etno-kostelu 2009. godine. Osvojili su visoko mjesto, a publika ih je nagradila za dojmljivu izvedbu. Poslušajte na www.preloka.si.

U našem kraju poznata je i pjesma koju su ispjevali vojnici u prvom svj. ratu na  talijanskoj granici, pod alpama.

Poslušajte Ravnogorske tamburaše: http://www.youtube.com/watch?v=w_7TsBIY9Ok

Poznata je i pjesma iz doba kada je trebalo vojevati za tujce a često se čuje na radiju: ...Za tujce vojeval i krvcu proleval, za falu su rekli mu, da je bedak...

Nije li na tragu izreke: Dok jedni ratuju, drugi se ratom koriste.

II. svjetski rat

Godine 1939. svi članovi DVD-a pozvani su pod oružje.

Odmah nakon proglašenja NDH 10. travnja 1941. godine, u naš kraj dolaze vojnici u ustaškim uniformama, na sastanak vatrogasaca u vatrogasni dom. Naređuju im kako se moraju ponašati, odmah uvježbavaju novi način pozdravljanja i polažu prisegu NDH.

Ustaške patrole su upadale povremeno, vršile pretres tražeći nekoga, a usput bi priprijetili ili podjelili batine.

Talijanska vojska je ušla u Prilišće 1941. godine. Odmah su skinuli i oteli zastavu, hrvatsku trobojnicu s natpisom Vjera u Boga i seljačka sloga - Prilišće doljnje. Ali su je vratili na odlučno traženje Leonarda Volovića st. U Preloki su počinili veća zla, pokupili sve muškarce sposobne za vojsku i internirali ih na otok Rab, gdje su pretrpjeli velike patnje.

Franjo Erdeljac poginuo je u ratu, u Bosni 06. listopada 1941. godine.

Franju Vidonića ubili su Talijani dana 21. veljače 1943. u 10.55 sati, na rijeci Kupi, pucajući sa slovenske strane... Češće su rafalno pucali prema Prilišću...

Cjelokupno članstvo DVD-a Prilišće na sastanku 12. rujna 1943. godine., komemorira tragični slučaj smrti trojice svojih članova, a to su: Mato Pavičić, Nikola Šimunović i Ivan Erdeljac, koji su poginuli u partizanima 10. rujna 1943. godine u Zvečaju.

Vinko Grabrijan utopio se u Kupi. u mjestu Sračku na dan 25. studenoga 1943. godine.

Ubijeni su priliški trgovci Nikola Bestić (01. studenoga 1943. godine) i Leonard Žunić i supruga Bare, a iz Ladešić Drage trgovac Trpčić. Priliški župnik Božo Juginović je ”slučajem izvukao živu glavu”.

Njemački avioni bombardirali su Prilišće 18. svibnja 1944. godine. Od zapaljivih bombi u Donjem Prilišću izgorjelo je dvadesetak kuća i gospodarskih objekata. Tragovi ovog bestijalnog čina vidljivi su još i danas.

Nedostaju podaci o svim poginulima u II. svj. ratu, o svim vojnicima...

Domovinski rat 1991. – 1995. godine

Već 1990. godine bilo je jasno: rat je neizbježan, sve bliže je. Strepnja. Što li donosi sljedeći dan... A zašto? Zar samo zato što smo htjeli imati slobodnu, demokratsku, uljuđenu i civiliziranu državu u kojoj ćemo moći zadovoljno živjeti od svojega rada i svojega znanja?!

Tko nam je namijenio oružje umjesto onoga čime se bolje služimo, čime stvaramo nove vrijednosti? Zar ratovanje u doba kada je svijet dosegao najviši stupanj ljudske civilizacije? Pripadaju li tom civiliziranom svijetu oni koji su došli s oružjem u našu domovinu? Ili oni koji su sve poduzeli da unesreće sve one koji ne misle kao oni? Ili oni koji su to nijemo promatrali, bilježili i obavještavali svoje nadređene, a pripadaju upravo tom civiliziranom svijetu!?

Tko se usudio prijetiti, protjerivati ljude, uništavati imovinu? Tko smije odlučivati o životu ili smrti bilo kojeg čovjeka?

Ljeto / jesen 1991. godine, Karlovac je napadnut. Duga Resa također, i sva sela uz buduću bojišnicu. Čitava okolica podrhtava od moćnih paklenih naprava bivše vojske - bivše države. Ljudi ginu. Prizori strave...

Svi muškarci sposobni za vojsku iz našega kraja uključuju se u stvaranje hrvatske vojske i u obranu domovine... Dali su značajan doprinos. (nv)

(uskoro više)