Prije 470 godina, na današnji dan 25. lipnja 1544. godine nastao je prvi pisani dokument u kojem se spominje Prilišće i Prilišćani imenom i prezimenom.
Ovaj “Otvoreni list” pisan je kancelarijskom kurzivnom glagoljicom na dvoru Nikole Zrinskoga u gradu Ozlju, njime knez i ban Nikola Zrinski i knez Štefan Frankopan primaju pod svoju zaštitu Prilišćane i Rosopajničane dajući im slobodnjaštvo...
* * *
"Knezovi Frankopani su već rano primali na svoja mnogobrojna imanja pojedine kršćanske iseljenike iz turskoga carstva. Takvih nalazimo u 16. vijeku gotovo na svim Frankopanskim imanjima. Godine 1542. iseli se malo ne cijela općina rmanjska iz sjevero-zapadne Bosne. To je bila prva velika seoba kršćana iz Bosne u Hrvatsku.
Tu su seobu izazvali razni razlozi. Narod se je u Primorju isticao nad sve ostale Bošnjake osobitom tjelesnom ljepotom, napose se isticahu njihove žene. To su doskoro opazili i Turci, pa se često zalijetahu u Rmanj, gdje su otimali kršćanima njihove lijepe žene i djevojke. Ovakvim je zgodama dolazilo do krvavih borba između Turaka i kršćana. Otetim ženama napunjali su Turci svoje hareme. Pored toga su ih Turci lišili svih prava, koje su oni imali prije, i nijesu im dopustili, da živu prema svojim starim običajima. Stanovnici Rmanja govorili su čakavskim narječjem, a pisali su glagoljskim pismom, bili su svi rimokatoličke vjere.
Pročulo se je i kod njih, da gospoda Frankopani rado primaju kršćane iz turskoga carstva na pusta i opustjela po Turcima svoja zemljišta. Stoga izaslaše rano u proljeće g. 1542. dva svoja izabranika, svećenika Grgura Šutilovića i Radivoja Šubašića, u Hrvatsku, da razvide, kamo bi se mogli naseliti. Tražeći novu postojbinu, dođoše i do porkulaba Vida Milovca koji ih primi u gradu Ribniku. Ribničko je vlastelinstvo onda bilo vlasništvo Štefana Frankopana i njegove sestre Katarine, udate za Nikolu Zrinskoga, kasnijega sigetskoga junaka"...
* * *
..."Porkulab je sa svojim ljudima otišao, a narod je poslije njegova odlaska još bolje prionuo uz posao. Sve se je natjecalo, tko će si ljepši dom urediti. Preostalo je još pitanje crkve. Dogovore se oni i počeše zidati crkvu, koju prije zime pod krov spraviše. Biskupija zagrebačka primi ih pod svoje okrilje i pripoji ih župi novogradskoj, pod koju su i prije ova mjesta potpadala, dok nijesu Turci odavle narod rastjerali. Njihov svećenik Grgur Šutilović bi imenovan kapelanom za doseljeni narod, a bio je podređen župniku u Novom gradu. Crkva u Prilišću bila je dovršena slijedeće godine i bila je posvećena sv. Leonhardu."
…"Prilišćani na lujzinskoj cesti odnieli su god. 1800. svoju glagoljsku povelju bana Nikole Zrinskoga ća na otok Krk do župnika baškoga, Jurja Mrakovića, da jim povelju prepiše latinskimi slovi. Prijepis povelje bana Nikole Zrinskoga iz god. 1544. čuva se kod obćine u Prilišću. Sama povelja tiskana je u Mesićevoj: "Zrinjskoj zviezdi".(Katoličke crkve i svećenstvo)
(izvor: razni povijesni dokumenati, R. Lopašić, R. Strohal...)
(2014-06-25) NV