* Kupa, ljudi i tri sela na Lujzijani

Prilišće nikad ne bi imalo PDF Ispis E-mail

Koji su ciljevi dobrovoljnog rada? Što se njime postiže? Što Prilišće ne bi imalo da mještani nisu dobrovoljno radili - volontirali za svoju zajednicu?

Ujedinjeni narodi su 2001. godine usvojili Univerzalnu deklaraciju o volontiranju. Hrvatska je potpisnica.

Deklaracija volontiranje shvaća kao kamen temeljac civilnog društva koji oživljava najplemenitije težnje ljudske vrstetežnje prema zajedništvu, prema miru, slobodi, sigurnosti, pravdi i mogućnosti izbora za sve ljude.

U vrijeme globalizacije i stalnih promjena volontiranje predstavlja pravi put kojim vrijednosti zajednice, briga i solidarnost, mogu biti podržane i osnažene, a članovi zajednice tako mogu nešto promijeniti ulaganjem vlastitog vremena, znanja i sposobnosti;ostvariti svoja prava i postati svijesni vlastite odgovornosti! Nasuprot tome je materijalistički egoizam - sebičnost!

Pokušajmo pokazati kako organizirani građani imaju moć i snagu mijenjati stanje oko sebe i kako se stvaranje pravednijeg i poštenijeg društva ne može očekivati od onih koji imaju vlast, (koji provode ”tiraniju manjine nad večinom”), već je to zadaća svakog pojedinca i svih nas zajedno.

Zato, pokušajmo ohrabriti i potaknuti sve one koji su već izgubili nadu i vjeru u bolje sutra, a svojim znanjem i iskustvom mogu i žele dati doprinos razvoju i općem prosperitetu. Pokušajmo zajedno s njima izgrađivati drukčije i prihvatljivije odnose u društvu, otvorimo mogućnosti novim idejama i inicijativama. Uvažimo pravo na drukčije mišljenje. Učinimo sve kako bi stvaralaštvo i rad zamijenili poslušnost i opću apatiju, kako selo ne bi unazađivali ”sateliti i doušnici s malim glavama”, nošeni primitivnim populizmom.

Istinske vrednote našega kraja

Ako uništimo i zagadimo, dugo stvarane vrijednosti našega kraja, nasljeđenu prirodnu i kulturnu baštinu, opću kulturu i moral koji se generacijama prenosio s koljena na koljeno, što ćemo ostaviti onima koji dolaze iza nas? Po čemu će nas pamtiti? Kakva budućnost tada čeka naš kraj?!

Ako im želimo ostaviti ovaj nered, ovu nepravdu, onda ništa ne treba činiti, treba samo nastaviti kao do sada. (”Idite istim putem, prije će vam biti kraj!” - aforizam iz bivšeg sustava).

Vjerujem da to većina ne želi. Pa budimo onda odlučni i jasni u novom potvrđivanju naših tradicionalnih vrijednosti. Razvijajmo svijest o lokalnoj kulturi i identitetu. Izgrađujmo pozitivne stavove o stvaralaštvu i suživotu u svojoj sredini. Svjesni smo svih današnjih teškoća koje treba savladati, ali znamo kako i znamo što želimo.

Za ostvarenje ovih ideja potrebni su ljudi koji su spremni preuzeti odgovornost za događanja u svojoj zajednici. ima ih, i spremni su ih ostvariti zajedno sa svima ostalima.

Naše mogućnosti su kroz civilne inicijative, koje pokreću, dok lokalna samouprava spava, (ili još gore).... Prihvatimo ove izazove. Naučimo nešto novo. Jedino tako možemo napraviti iskorak.

Budite aktivni u nekoj nevladinoj udruzi. Imate priliku, udruga Zora se redovito uključuje i odaziva na predavanja i radionice... Članica je i osnivač lokalne akcijske grupe Vallis Collapis. Tako stečeno znanje i iskustvo možete izravno prenijeti na svoje suradnike i potaknuti ih na aktivnije sudjelovanje u zajednici!

Tradicionalni način na koji Prilišćani izgrađuju svoje mjesto vrlo je prihvatljiv i priznat. Naravno, presudan je dobrovoljni rad i brižljivo trošenje novaca za materijal. Potvrda toga je crkva, vodovod, dva vatrogasna doma, most, zavičajni dom, telefonija, mrtvačnica, groblje, itd.Većinu ovih objekata Prilišćani nikada ne bi imali da nisu sami sve poduzeli i sagradili! Zbog toga je Prilišće uvijek bilo na glasu kao napredno. Hoće li se nastaviti ova tradicija?

Naša opća moralna svijest, naša kultura, i iznad svega poštovanje prema našoj kulturnoj i prirodnoj baštini, te naša odgovornost za buduća događanja, biti će presudna za budući način života u našem selu!

Počnimo misliti,misliti jednostavno, na tradicijskim vrijednostima, ne po uzoru na poganske političke elite i sebične pojedince! Poštujmo i promičimo sustav ljudskih vrijednosti! Imamo ideje, ali imajmo i dovoljno moralne hrabrosti za njihovo ostvarenje i za potrebni iskorak.

Nemoraš biti bolji od drugih, nemaš ništa više od onoga što svi ostali imaju, ali ono što čini razliku, što te čini vrijednijim, djela su kojima ostavljaš svoj trag !“

Naravno da je u pitanju i moralna i duhovna obnova, koja mora početi od nas samih, od pojedinca. Preispitivanjem vlastite svijesti, a čovjek mora biti svjedok svoje čiste savjesti. Takav može i mora preispitivati svijet oko sebe i utjecati na njega, poticati druge... Mora saznati i znati, kako bi o tome mogao govoriti i kako bi nešto mogao poduzeti.

”Ništa čovjeku nije tako nepodnošljivo kao potpuno mirovanje bez velikih strasti, bez posla, bez zabave, bez zanimanja. Tada on osjeća svoje ništavilo, svoju izgubljenost, svoju nedostatnost, svoju ovisnost, svoju nemoć, svoju prazninu. Namah će se u dubini njegove duše roditi dosada, sumornost, tuga, jad, srdžba,očaj...” (Pascal)

(Ja neću, ti nećeš, on neće….Ja odustajem, ti odustaješ, on odustaje…Kuda to vodi?)

Napomena: Članak je nastao prije puno godina, iz jednih drugih pobuda, u vrijeme kada su bahati općinski Šerifi imali igračku koja se zove Općina i godišnji proračun između 6 i 12 miliona kuna, te po selima svoje poslušne podanike preko kojih su zagorčavali život svim normalnim ljudima, zlorabeći upravo njihov novac i rad. Tada su civilne inicijative bile jedina obrana od nazadovanja i jedini način za pokretanje i provođenje aktinosti na korist našoj zajednici, (bile su brojne i uspješne!).

(17.05.2017. – NV)

 
 

* Tamo gdje svatko isto razmišlja, tu nitko mnogo ne razmišlja. M.DŽ. Rumi

 

* Lakoća kojom određena mišljenja postaju prihvatljiva proizlazi iz nesposobnosti većine ljudi da stvore vlastito mišljenje zasnovano na vlastitom razmišljanju. G.L.Bon

 

* Nije čudno kada mačka bježi od psa, ali je čudno kada se oni sprijatelje.


© Udruga za očuvanje kulturne i prirodne baštine ZORA - PRILIŠĆE - 1925 | Izrada: Infinis