* Kupa, ljudi i tri sela na Lujzijani

Vojnici u ratovima

Ovdje navodimo samo poznate činjenice o vojnicima i vojskama u našem kraju ili iz našeg kraja, na osnovi dokumenata, zapisa ili svjedočenja. Ne promatramo ih kao pobjednike, niti kao poražene, a još nam je manje namjera baviti se ideologijama iz kojih su proizišli ili kojima su pripadali pojedini vojnici...

Za turskih provala

Ubrzo po dolasku u ove krajeve godine 1544., knez Miklouš Zrinski, ban hrvatski i knez Štefan Frankopan određuju Prilišćanima: ...da imaju od naših zemal služiti, kad i kamo koli budu zapoved od nas imili, da imaju na četu ili na put pojti. Dakle, već onda stanovništvo mora "zamijeniti plug i motiku sabljom i puškom i vječno stražariti". Mnogo je stanovništva tada izginulo, mnogo u sužanjstvo odvedeno, a mnogi spas potražiše na drugoj strani Kupe.

Godine 1717. poginuli su gotovo svi muškarci iz Prilišća sposobni za oružje u četovanju na Turke.

Osim četovanja na Turke morali su stražariti u gradu, nositi na konju pisma i o Tijelovu davati vojničke počasti.

Za Napoleona

Godine 1792. započeše veliki ratovi koji su trajali do godine 1815. Dizala se čitava Europa kako bi ugušila francuske revolucionare.
Zato su i hrvatski staleži rado pomagali kralju u ratu s Francuzima, pa je puno pretrpio narod hrvatski od krvavih i dugih ratova, koji mu ipak ne doniješe slobodu, već ga još jače sputaše u teške okove kmetske.

I. svjetski rat

Godina 1914.: Narod u Prilišću je vrlo potišten, jer skoro svi muškarci do 42 godine pođoše u vojsku. Svagdje vlada silna skupoća.

Godine 1915. župnik Vjekoslav Špringer je zapisao: Rat koji je prošle godine započeo, nastavlja se velikom žestinom. Grmljavina topova sa talijanske granice čuje se ovdje već mjesec dana posve jasno.

Iste godine je raspisan natječaj za župnika u župi Prilišće, ali se nitko nije javio, vjerojatno zbog toga što je mnogo naših mlađih svećenika u ratu (43 njih).

Za I. svjetskog rata, na raznim je ratištima poginulo pet osoba iz Prilišća i po dvije iz Ladešić Drage i Vukove Gorice.

Nakon završetka rata zbog opasnosti od paleža i razbojstava, po odredbi tadašnjih vlasti, po dva susjeda morala su u svakonoćnu ophodnju duž cijelog sela, naoružani velikim drvenim batinama. Druga dvojica smjenila bi ih o ponoći i patrolirali bi do svitanja. Trajalo je to nekoliko poratnih godina.

Prilišćan - ordonans pri kraljevskoj vojsci.

Janko Boljkovac - Iveć krajnji desnoJanko Boljkovac služeći vojsku u Beču, poslao je svojoj majci razglednicu, zapravo svoju sliku s još trojicom vojnika (dva iz Slovenije i jedan iz Primorja):

Beč, 5. I 1916. godine
Draga Mama! Danas sam primio od Vas kartu i čestitku k Novoj godini. Evo Vam šaljem moju sliku i jedan Primorac i dva Kranjca. Pozdravljam Vas i sve ostale. Zbogom Vaš nezaboravni sin Janko.

Dr Ivan Šubašić na Solunskom frontu
U vrijeme Prvog svjetskog rata mobiliziran je u Austrougarsku vojsku i sudjeluje u borbama na Drini 1914. godine. Nakon toga, poslan je na Istočno bojište. Stupivši u dobrovoljačke jedinice, sudjeluje u proboju Solunskog fronta.

Iz tog doba poznata je ova pjesma:

TEŠKO SI GA ONOJ MAJKI

Teško si ga onoj majki,
koja ima sina,
pa ga daje za vojnika,
kada rat počima!

Puška pukne, rat se počne,
britka sablja zveči,
ranjen junak na zemlju pade,
iz srca zaječi.

Ranjen pade i izdahne,
s dušom se rastaja,
kamurada dozivljuje
i majku pozdravlja.

Pozdravte mi moju majku,
od sina jedinega,
kega neće, stara majka,
vidit već nikada.

Pjesmu su izveli Preloški tamburaši na Etno-kostelu 2009. godine. Osvojili su visoko mjesto, a publika ih je nagradila za dojmljivu izvedbu. Poslušajte na www.preloka.si.

U našem kraju poznata je i pjesma koju su ispjevali vojnici u prvom svj. ratu na  talijanskoj granici, pod alpama.

Poslušajte Ravnogorske tamburaše: http://www.youtube.com/watch?v=w_7TsBIY9Ok

Poznata je i pjesma iz doba kada je trebalo vojevati za tujce a često se čuje na radiju: ...Za tujce vojeval i krvcu proleval, za falu su rekli mu, da je bedak...

Nije li na tragu izreke: Dok jedni ratuju, drugi se ratom koriste.

Vojnik na početku prošlog stoljećaU vojsci na konjuVozač iz Prilišća

II. svjetski rat

Godine 1939. svi članovi DVD-a pozvani su pod oružje.

Odmah nakon proglašenja NDH 10. travnja 1941. godine, u naš kraj dolaze vojnici u ustaškim uniformama, na sastanak vatrogasaca u vatrogasni dom. Naređuju im kako se moraju ponašati, odmah uvježbavaju novi način pozdravljanja i polažu prisegu NDH.

Ustaške patrole su upadale povremeno, vršile pretres tražeći nekoga, a usput bi priprijetili ili podjelili batine.

Talijanska vojska je ušla u Prilišće 1941. godine. Odmah su skinuli i oteli zastavu, hrvatsku trobojnicu s natpisom Vjera u Boga i seljačka sloga - Prilišće doljnje. Ali su je vratili na odlučno traženje Leonarda Volovića st. U Preloki su počinili veća zla, pokupili sve muškarce sposobne za vojsku i internirali ih na otok Rab, gdje su pretrpjeli velike patnje.

Franjo Erdeljac poginuo je u ratu, u Bosni 06. listopada 1941. godine.

Franju Vidonića ubili su Talijani dana 21. veljače 1943. u 10.55 sati, na rijeci Kupi, pucajući sa slovenske strane... Češće su rafalno pucali prema Prilišću...

II. svjetski ratCjelokupno članstvo DVD-a Prilišće na sastanku 12. rujna 1943. godine., komemorira tragični slučaj smrti trojice svojih članova, a to su: Mato Pavičić, Nikola Šimunović i Ivan Erdeljac, koji su poginuli u partizanima 10. rujna 1943. godine u Zvečaju.

Vinko Grabrijan utopio se u Kupi. u mjestu Sračku na dan 25. studenoga 1943. godine.

Ubijeni su priliški trgovci Nikola Bestić (01. studenoga 1943. godine) i Leonard Žunić i supruga Bare, a iz Ladešić Drage trgovac Trpčić. Priliški župnik Božo Juginović je ”slučajem izvukao živu glavu”.

Pali s puškom u ruci i kao žrtve fašističkog teroraNjemački avioni bombardirali su Prilišće 18. svibnja 1944. godine. Od zapaljivih bombi u Donjem Prilišću izgorjelo je dvadesetak kuća i gospodarskih objekata. Tragovi ovog bestijalnog čina vidljivi su još i danas.

Nedostaju podaci o svim poginulima u II. svj. ratu, o svim vojnicima...

Antun Šoljan

 

Kad je ušla vojska s barjacima,
jel to ono bilo jednoga oktobra?
Jedino su stare žene rekla
da od toga neće biti dobra.

Kad je ušla ona druga vojska,
makar gladan, grli pobro pobra,
jedino su stare žene rekla
da od toga neće biti dobra.

Kad je ušla ona treća vojska,
klicali smo, svršila je borba,
jedino su stare žene rekla
da od toga neće biti dobra.

A četvrta kad je ušla vojska,
u špaliru, kao da je smotra,
napokon zauvijek dočekasmo,
cijelo selo, sve odar do odra.

Domovinski rat 1991. – 1995. godine

Već 1990. godine bilo je jasno: rat je neizbježan, sve bliže je. Strepnja. Što li donosi sljedeći dan... A zašto? Zar samo zato što smo htjeli imati slobodnu, demokratsku, uljuđenu i civiliziranu državu u kojoj ćemo moći zadovoljno živjeti od svojega rada i svojega znanja?!

Tko nam je namijenio oružje umjesto onoga čime se bolje služimo, čime stvaramo nove vrijednosti? Zar ratovanje u doba kada je svijet dosegao najviši stupanj ljudske civilizacije? Pripadaju li tom civiliziranom svijetu oni koji su došli s oružjem u našu domovinu? Ili oni koji su sve poduzeli da unesreće sve one koji ne misle kao oni? Ili oni koji su to nijemo promatrali, bilježili i obavještavali svoje nadređene, a pripadaju upravo tom civiliziranom svijetu!?

Tko se usudio prijetiti, protjerivati ljude, uništavati imovinu? Tko smije odlučivati o životu ili smrti bilo kojeg čovjeka?

Ljeto / jesen 1991. godine, Karlovac je napadnut. Duga Resa također, i sva sela uz buduću bojišnicu. Čitava okolica podrhtava od moćnih paklenih naprava bivše vojske - bivše države. Ljudi ginu. Prizori strave...

Svi muškarci sposobni za vojsku iz našega kraja uključuju se u stvaranje hrvatske vojske i u obranu domovine... Dali su značajan doprinos. (nv)

(uskoro više)

 
 

* Tamo gdje svatko isto razmišlja, tu nitko mnogo ne razmišlja. M.DŽ. Rumi

 

* Lakoća kojom određena mišljenja postaju prihvatljiva proizlazi iz nesposobnosti većine ljudi da stvore vlastito mišljenje zasnovano na vlastitom razmišljanju. G.L.Bon

 

* Nije čudno kada mačka bježi od psa, ali je čudno kada se oni sprijatelje.


© Udruga za očuvanje kulturne i prirodne baštine ZORA - PRILIŠĆE - 1925 | Izrada: Infinis