Tjelovo je katolički blagdan koji se slavi u četvrtak poslije nedjelje Presvetog Trojstva.

U nekim hrvatskim krajevima ovaj blagdan se zove i  Brašančevo, a potječe iz 18.stoljeća. Ovaj se izraz koristio i u Konavlima, početkom 20. stoljeća. A, riječ Brašančevo dolazi od riječi  brašno, od čega se pravi kruh, a kruh u pretvorbi u sv. Misi postaje Kristovo Tijelo. Ovaj blagdan je ujedno i spomen na ustanovljenje Euharistije na Posljednjoj večeri, na Veliki četvrtak.

Blagdan se pojavljuje u 13. stoljeću kada se augustinskoj redovnici sv. Julijani iz samostana kod Liegea u Belgiji u jednom viđenju punog mjeseca, na mjesecu pokazala mrlja. Puni je mjesec redovnica protumačila kao Crkvu, a mrlju kao jednu svetkovinu koja Crkvi nedostaje  a kojom bi se častio Presveti oltarski sakramenat. Na zamolbu sv. Julijane mjesni biskup Robert de Thorote je u svojoj biskupiji dao uvesti blagdan Presvetog Tijela i Krvi Kristove – sv. Euharistije. Sv.Julijana i njeni suvremenici širili su ideju toga blagdana  u cijeloj Crkvi.

Drugi događaj koji je snažno utjecao na čašćenje Tijela i Krvi Kristove povezan je uz euharistijsko čudo koje se zbilo godine 1263. u mjestu Bolseni u Italiji. Jedan je svećenik slaveći svetu misu posumnjao u pretvorbu kruha i vina u Isusovo Tijelo i Krv. Kad je lomio posvećenu hostiju, zapazio je kako iz nje kaplje krv koja se slijevala po oltaru.

Nakon ova dva događaja tadašnji papa Urban IV., 1264. godine objavljuje bulu kojom ustanovljuje blagdan Tijelova (Euharistije)  želeći tu svetkovinu  proširiti na cijelu Crkvu. No brza smrt ga je spriječila u tome.Tek u 14. st. papa Ivan XXII. širi blagdan na cijelu Rimokatoličku Crkvu.

U Hrvatskoj, god. 1411. u Ludbregu, zbio se sličan događaj onome u Bolseni. Za najvažnijeg dijela sv.mise – pretvorbe -  kada se na svećenikove riječi i djelovanje Duha Svetoga kruh pretvara u Tijelo a vino u Krv Isusovu, svećenik je posumnjao u ovo čudo.

Tada je ugledao da se u kaležu nalazi prava svježa krv. Silno zbunjen i prestrašen neočekivanim događajem, brzo je spremio kalež sa svetom Krvlju iza oltara i završio misu. Taj događaj temeljito je ispitivao papa Julije II. (1503-1513.).Zbog duljine istrage i ispitivanja čudesnih događaja nije uspio završiti istragu ali je dozvolio javno štovanje relikvije što čini i njegov nasljednik papa Leon X.

Svetkovina Tjelova je povezana sa procesijama. Prva Tijelovska procesija  održana je u Kölnu sedamdesetih godina 13. stoljeća. Taj običaj se u 14. st. raširio po mnogim katoličkim zemljama. U procesiji svećenik u monstranci (pokaznici) nosi posvećenu hostiju, dok puk pjeva, moli i nosi cvijeće.

Sudjelovanjem u procesiji posvjedočuje se put za Kristom, vjera i poštivanje kršćanske tradicije i običaja.

Rudolf Strohal, iz knjige "Uz Lujzinsku cestu"

„...Prilišćani ističu se stasom i izrazom lica, lijepi su i jaki ljudi i muževi i žene, te se razlikuju od starosjedioca u onom kraju, što će opaziti svatko, koji onamo dođe. Stoga su ih u Ozalj pozivali na paradu u svečanim zgodama kao na Tijelovo." 

NV